Riječ po riječ, rečenicu po rečenicu, paragraf po paragraf, ti idealni, posvećeni čitaoci, o kakvim sanja svaki pisac, otvarali su, kao hirurzi, srce knjige, lovili su svaku aluziju, rasklapali svaki suludi neologizam, prisjećali se odjeka i leitmotiva drugdje u knjizi ili u istoriji književnosti i ljudske misli.

Uzvišene istine o patnji je priča iz knjige Ljubav i prepreke, koja ovih dana izlazi u Sarajevu u izdanju Buybooka. Prvi put je objavljena na engleskom u New Yorkeru u septembru 2008, a mi je čitamo u prevodu Irene Zlof, ljubaznošću autora i izdavača.

U idealnom Sarajevu ne bi bilo nikoga, ulicama bi švrljali autobusi puni presretnih turista u obilasku znamenitih lokacija: ovdje je nekad prosila Romkinja sprženog lica, ovdje gori Vječna vatra u slavu odsutnim antifašistima, ovdje su tukli homoseksualce, ovdje je počeo Prvi svjetski rat, ovdje je Ćelo strovalio Antićelu, ovdje je pala granata na red za hljeb, ovdje je gorio olimpijski plamen, ovdje su nekad živjeli ljudi i komšije, a sad je pustinja, naša i ničija druga.

Lično sam poznavao mnoge krave, dok smo mi nedavno išli u zoološki vrt da dijete vidi kravu. Teško mi pada mogućnot da ću svom djetetu morati objašnjavati kako je život bio neporecivo prisutan i dostupan.

Štampa je u Sjevernoj Americi, a i šire, na ivici kapitulacije. Direktni krivac za to je, navodno, internet, na kojem je sve džaba i sa kojim je odraslo nekoliko generacija mladih potrošača koji ne vide razloga da novinama maste prste niti da za to išta plaćaju.

Obamin srdačni ispraćaj je došao nakon trezvenog govora, njegovog prvog predsjedničkog, u kojem je on indirektno, ali nedvosmisleno održao bukvicu prisutnom Bushu i koji je jasno naglašavao prekid sa teorijama i praksama bushizma.

Iako je već godinama, zbog korupcije, na naslovnim stranama čikaških novina, iako je prije hapšenja imao podršku samo među 13 posto glasača, a među lokalnim političarima nije imao nijednog prijatelja, pošteni Milorad nije mogao a da još malo ne zagrabi.

Ove godine božićna sezona obećava samo sveopštu finansijsku bol. Nezaposlen svijet, kao i oni kojima je frka, nema ni para ni finansijskog samopouzdanja da troši, pa onda to još više obara potrošnju, zbog čega dolazi do još više otpuštanja - i tako u nedogled.

Obamanija dobiva oblik sistematskog zaborava, kao da je zadnjih osam godina bušizma bila jednonoćna pijanska afera između slobodoljubivog američkog naroda i patriotske ultradesnice.

Ovogodišnji američki izbori bili su ne samo referendum o prošlih osam mučnih godina Bushove umobolne vladavine nego i referendum o budućnosti, o tome u kakvoj Americi glasači žele živjeti.