Dinin zeleni lijes (tabut), numeriran brojem 362, bio je lagan kao pero, jer dječije kosti - to nisam ni ja znao, Ljubo - nakon dvanaest godina pod zemljom ne vagaju skoro ništa. Bilo mi je krivo što su svi lijesovi bili iste veličine. Njegove kosti su trebale biti položene u dječiji lijes, da se vidi da je bio dijete kad su ga ubili i da nije mogao posthumno odrasti.