| Ko poziva na Srpski marš 2008. u Beogradu |
|
|
| Miloš Ćirić | |
| 02.10.2008. | |
|
Istog dana, u sali Doma sindikata svoj skup su najavile organizacije 1389, Srpske dveri, Nomokanon i Svetozar Miletić. Sve četiri organizacije negiraju povezanost sa najavljenim maršem ispred Filozofskog fakulteta, njihovim organizatorima i idejama koje propagiraju. Oni će se, međutim, zajedno sa pokretom Srpski nacionalisti, kao i prethodnih dana, okupiti na Trgu republike u znak protesta zbog hapšenja i izručenja Radovana Karadžića. Toga dana i haški optuženik Vojislav Šešelj slavi 54. rođendan. Ovo je prvi put da sve ove organizacije nastupaju jedinstveno. Postavlja se pitanje da li ovako povezane, te grupe mogu da se podvedu pod pojam organizovanog kriminala i da li u tom slučaju tužilac za organizovani kriminal ima osnova da ih optuži. Povodom apela opozicione LDP upućenom MUP-u Srbije da zabrani najavljeno okupljanje, predstavnica najveće parlamentarne stranke, Nada Kolundžija izjavila je da je prvo neophodno utvrditi da li su organizacije koje najavljuju skup zaista neonacističke: »Nadležni organi prvo treba da procene da li to one jesu ili nisu. Ukoliko utvrde da jesu, te organizacije su zabranjene, i onda nije pitanje njihovog okupljanja, već da li takve organizacije treba da postoje« Kako
je ovakvih okupljanja bilo i ranije (na primer marš u Novom Sadu
prošle godine), pitanje je kako to da državne institucije do sada
nisu ispitale o kakvim je organizacijama reč i u skladu s tim
odlučivale o eventualnoj zabrani. Ideju o Srpskom maršu objašnjava administrator foruma na sajtu organizacije Krv i čast: »Mi smo građani naše zemlje, svi mi plaćamo porez kojim se finansira policija i sve druge državne institucije u Srbiji. Ako je Srbija demokratska zemlja onda u njoj svako može da iznosi svoje stavove slobodno i javno, a ako ti stavovi nisu u skladu sa zakonom tu je policija koju plaćamo da te ljude spreči da iznose te stavove, zar ne? Neće nama, niti bilo kome u Srbiji, neka bagra pričati šta mi smemo i šta ne smemo da radimo u našoj zemlji dok god se sve radi u skladu sa zakonom - niko nam ništa ne može. Srpski
marš je manifestacija Srpskih nacionalista, marš za jedinstvenu
Srbiju protiv svih oblika separatizma u Srbiji. Srpski nacionalisti
na Srpskom maršu iskazuju javno svoj stav da Srbija nije za deljenje
i da Srpski nacionalisti nikada neće dopustiti da bilo ko deli
Srbiju na neke pokrajne i na neke fantomske nezavisne države. Svako
ko piše drugačije od ovoga je lažov i prevarant« Upoznajmo organizatore KRV I ČAST
»Rasa je jedina koja nas ujedinjuje, sve ostalo bez rasne svesti ne dovodi do harmonije već sukoba među evropskim nacijama. Rasa je bila osnova svake civilizacije, a rasno mešanje njena propast, zadnjih par hiljada godina istorije nam svedoči o tome. Rasa je biološki faktor koji je nasledan i izražava naš sopstveni identitet. Eugenika je mogućnost napretka rase. Svaka religija, ideologija ili država može biti uništena i naknadno ponovo da vaskrsne ali ako se krv izmeša i uništi rasa, tu nema niti povratka niti obnove.« O Zoranu Đinđiću misle da je bio veliki srpski izdajnik i judeo-masonski sluga koji je uspešno odradio svoj zadatak i koji je potom »zbrisan i bačen kao krpa od strane svojih međunarodnih gospodara, da stvari ne bi izmakle kontroli«. Radovan Karadžić je za pripadnike Krvi i časti veliki srpski heroj koji je stao iza interesa sopstvenog naroda i koji plaća cenu za svoju odanost naciji. U vezi sa okupljanjem koje najavljuju za 11. oktobar u Beogradu, organizatori poručuju: Od
svih patriota koji će prisustvovati ovom skupu očekuje se
sledeće: Na
sajtu ove ogranizacije nalaze se snimci Hitlerovih govora, knjige,
brošure i magazini inspirisani antisemitizmom, rasizmom i nacizmom.
Nacionalni stroj poziva simpatizere da u što većem broju osnivaju svoje grupe (ćelije) i deluju po uputstvima organizacije i u skladu sa njenim statutom i programom. Ovo su neki od saveta koje Nacionalni stroj daje aktivistima: »Naučite da koristite i održavate
svo oružije koje vam je na raspolaganju«, Organizacija smatra da štampani i elektronski mediji moraju da budu pod nacionalnom kontrolom države, a da svi izdajnički ili iz inostranstva plaćeni mediji koji rade protiv nacionalnih interesa treba da budu ukinuti. Oni se međutim, zalažu i za prava životinja, rodnu ravnopravnost i interese mladih. Nacionalni stroj je više puta obaveštavao javnost da ta organizacija nema vođu, te da Goran Davidović (jedan od najistaknutijih pripadnika Stroja) govori samo u svoje ime, a ne u ime organizacije, jer je ona koncipirana kao »otpor bez vođe«. »Otpor
bez vođe« nudi
organizaciju sastavljenu od mnoštva ćelija (do 5 ljudi), koje rade
nezavisno jedna od druge i ne polažu nikome računa. One nemaju vođu
– njih vodi isti cilj, nemaju zvanično članstvo – jer ne znaju
jedna za drugu, sve se radi u potpunoj tajnosti i isključivo na
svoju odgovornost. Takođe, »Otpor bez vođe« zastupa i
taktiku »vuk samotnjak«, gde pojedinac sam vrši sve
akcije i preuzima svu odgovornost. »To je i najsigurnije, jer
sve zavisi samo od tebe«, kažu iz Krvi i časti. »Otpor
bez vođe« sve srodne organizacije smatraju jedinom
alternativom za direktnu akciju, jer pripadnici misle da »živimo
u svetu gde se sve prati, prisluškuje i snima«.
Bonus track – najpoznatije nacionalističke organizacije Kako
je ranije napomenuto, predstavnici ovih organizacija negiraju učešće
u organizovanju Srpskog marša 2008. Ostaje neizvesno kako će se
članovi i simpatizeri ponašati u odnosu na planirano okupljanje,
posebno ako se ima u vidu da su neke od ovih organizacija i udruženja
istog dana najavile okupljanja u Beogradu:
Borbu za »slobodu i dobrobit« sprskog naroda ovaj pokret ne ograničava samo na teritoriju matice, već je proširuje i na dobrobit »našeg naroda, kome pripadaju svi srbski Zavičaji od Kupe do Vardara i od Dunava do Jadranskog mora«.
Značaj
istorijskog trenutka u kome se Srbija i Srbi ali i svet danas nalaze,
pripadnici pokreta vrlo dobro razumeju i u skladu sa brojnim
iskušenjima odnose se prema izazovima trećeg milenijuma: »Tokom
poslednjih petnaestak godina zbilo se više sudbonosnih događaja
nego u čitavim ranijim razdobljima srbske, ali i opšte ljudske
istorije. I većina onoga što se zbilo nije bilo dobro. Pa ipak, mi
u Obrazu verujemo da iskušenja koja su nam stavljena u deo nisu
protiv nas nego za nas, da pokažemo svaki svoje pravo lice, da
osvetlamo svoj i svesrbski Obraz«.
Osnovna načela delovanja pokreta su: rodoljublje, pravoslavna vera, sloga, očuvanje čistote i bogatstva srpskog jezika, ćilirično pismo, porodične vrednosti, državni suverenitet i teritorijalna nedeljivost Srbije. Što se načina delovanja pokreta tiče, oni su definisani posebnim pravilnikom koji je izradio sam pokret. Pored javnosti delovanja, ravnopravnosti članova, unutrašnje solidarnosti i drugih načela, pokret ističe metode nenasilnog i zakonitog delovanja: »strogo odbacujemo nasilje, učimo mlađe članove da postave razum iznad strasti, da razmišljaju dugoročno, da uče na tuđim greškama, da budu uprkos svojoj ranoj mladosti politički zreli, da budu pravi Pravoslavni Hrišćani i na delu, jer nasilje ne rešava ništa već samo produbljuje probleme i stvara zlu krv i kontraefekat, poštujemo državu i njene zakone po primeru Isusa Hrista i želimo da na taj način dugoročno stičemo autoritet i poštovanje u narodu«.
Pripadnici
pokreta
1389. autori su akcija »Sigurna
kuća za Ratka Mladića – širi se mreža jataka!«,»Bulevar
Ratka Mladića«,
i akcije pisanja grafita »EU?
Ne, hvala!« Srpski sabor Dveri je udruženje građana koje se rađalo na tribinama-promocijama časopisa Dveri srpske, koje su »nacionalno glasilo studenata srbistike, vremenom postavši glas svih pravoslavno verujućih i nacionalno opredeljenih studenata Univerziteta u Beogradu. Danas su Dveri srpske akademski časopis »nove generacije srpske nacionalne inteligencije«. Vremenom je Srpski sabor Dveri postao udruženje koje okuplja »one mlade ljude koji u svetosavskoj kulturi i svetosavskom načinu života vide smisao i prostor za svoje društveno delovanje.« Udruženje Srpski sabor Dveri je nastalo kako bi se na temelju jednog crkvenog pogleda na svet srpska omladina upoznala i povezala. Svoj rad ovo udruženje predstavilo je na više desetina mesta u Beogradu i organizovalo preko 100 tribina na najrazličitije književne, kulturne, umetničke, političke, crkvene i istorijske teme na Filološkom i Mašinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Mašinac četvrtkom danas je, prema podacima udruženja, »najposećenije stecište omladine u Beogradu i najvažnija pravoslavno-nacionalna tribina u Srbiji«. Časopis i udruženje predstavljeno je i na preko 200 tribina i lokalnih medija po unutrašnjosti Srbije, u Crnoj Gori i Republici Srpskoj, kao i u više srpskih crkvenih opština u evropskom i američkom rasejanju.
Izdanja
Dveri srpskih mogu se naći u svim većim gradovima Srbije, u
knjižarama i prodavnicama SPC.
Pažnju
javnosti posebno su privukli
2005. godine organizovanjem tribine o Srebrenici, koja je prvobitno
bila nazvana »10 godina od oslobođenja Srebrenice«, a
kasnije preimenovana u »Istina o Srebrenici«.
Po
oceni pokreta srpski narod se nalazi u teškoj situaciji, dok je
njegov opstanak uzdrman iz temelja, a procesi razbijanja nacionalnog
korpusa ugrožavaju najneposrednije srpsko nacionalno i biološko
biće i zato »ovo vreme nameće obavezu da se obnovi snaga
srpstva. Srpski narodni pokret Setozar Miletić ima za cilj
vaspostavljanje i očuvanje narodne sloge i narodnog jedinstva u
Srbiji, oko Srbije i za srpsku državu. Pokret će raditi na duhovnom
i materijalnom snaženju Srba, na odbrani, negovanju i razvijanju
našeg nacionalnog identiteta i integriteta«. Dodaci Iz pisma studenta pravnog fakulteta Lično sam bio prisutan kada je profesor pričao kako je LDP protivustavna i tražio sledećeg časa da u horu ponavljamo kako je Čeda psihopata (tužno, ali istinito), kao i da je B92 antisrpska TV. Ispiti se koriste za raspirivanje teorije zavere, profesori pričaju o svesniim i “nesvesnim” Srbima. Nevladine organizacije (pominju Žene u crnom, Natašu Kandić, Sonju Biserko) se predstavljaju kao strani plaćenici. Mnogi udžbenici su zaista klerikalizovani, kao i ceo fakultet (idite na sajt i videćete sami). Nije retka prilika da neko od profesora upotrebi termin Šiptar. Ono što karakteriše atmosferu na fakultetu su mržnja i strah. Ono što je takođe nedopustivo jeste da mnogi profesori Nomokanon predstavljaju kao demokratsko udruženje koje se bori za prava studenata. Podsetio bih na gostovanje Nataše Kandić i drugih na YouTube.
Ono
što najviše “bode oči” je da sve tribine pomenutih
organizacija (Nomokanon, Dveri, Obraz, 1389) protiču uz blagoslov
vrhova Pravnog fakulteta u Beogradu (deljenje letaka, pozivi na
oglasnim tablama). Koliko znam, prema našem pozitivnom zakonodavstvu
(KZ) zabranjeno je zločinačko udruživanje, kao i raspirivanje
nacionalne, verske, kao i svake druge mržnje.
Lik Jozefa Gebelsa, zloglasnog Hitlerovog šefa propagande, osvanuo je u glavnoj aranđelovačkoj ulici, na plakatima koje je protiv medijske kuće RTV B92 oblepilo Udruženje građana Naši iz Aranđelovca. |
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|