Ne daj se Dobrice

Ne daj se Dobrice
ne daj se kritikama naš Dobrice

 talozima i nakazama Drugih
jer još ti je mozak topao
poguban raspored i rijetke misli
imao si dublje strijepnje od nada

tvoja strijepnja - divota
a nada ti  je u ubožnici
uvjek si bio intelektualno drukčiji
po sviranju u diple,
po naklonima gomili

pratiš nas previše  jutara

od Gazimestana do Srebrenice
i ruši se državni helikopter
tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu dedinjsku padinu
u maskirnom si odijelu
i opkoljen kusturicama.

Ne daj se starosti naša,
ne daj se Dobrice.

Dugo je pripremana tvoja odbrana
i onda slučajno uz vruću rakiju
iz tvojih preopširnih rečenica,
loše prikrivena mržnja

tvoj je način pjesnika na Galebu
a obrazi od đona
kalemaru i otporašu naš
pa tvoje uši, UDBA
i tvoja radna soba
plodna kao kašikara
kao ledeno-mračna svjetiljka
nad zelenom i modrom vodom Dunava
humanog preseljenja bez broja kod Tuđman

prokisla proza bez prizora
 i dalje šum u smušenoj glavi
lijepi trenuci rata, genocida i rušenja
upotreba zajedničke pljačkaonice
i molim vas, ako netko mrzi...

Ne daj se Dobrice.

Evo te, ustaješ
tek da okreneš ćurak
da li je to nepristojno
u ovom istorijskom času

Milošević, Godine raspleta
tebi je ipak najdraži početak
raspolazeš s još milion važnih
obavještajnih podataka naše starosti
koja nas pred vlastitim očima vara,
a ti krivotvoriš i ne daš se.

Ne daj se Dobrice

Poderi pozivnicu, otkaži promociju, prevari publiku
odlazeći da se počešeš

tamo gdje te najviše svrbi
 guraj kosture u orman
gerontokrato naš iz vremena zmija.

Znam da će još biti mladosti,
ali ne više ovakve
u prosjeku 1389

ti nećeš imati s kim
ostati gedža ako se svi pograđane
i taj će ti gedžovanluk
teško pasti
a bit će ipak
da si ti u pravu
jer sami smo u ovoj krčmi
koju su napustili i ugasili svjetlo

a ponovo počinje ono,
 što smo već kusali
devedesetih  na balkanskim otocima
slova od olova
 mržnja do bolova
udaljeni glasovi koji se miješaju
glas Radovana, Mladića, tvojih likova
i onih kojih stvarno više nema

na brzinu sklepane knjige pred sajam
i nestalo je svjetla
s tom tminom
još malo đubreta u ovom prostoru
i gotovo.

Ne daj se Dobrice.*

*Ako ikad ovo pročitaju Arsen Dedić i Rade Šerbedžija, molim ih za oproštaj.. Nisam mogla da odolim, kao što D.Ć. i njegovi  nisu mogli da odole da ne pokvare sve, čak i uspomene.

Peščanik.net, 19.04.2009.