Zaboravili ste lozinku?
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
021: Angažman i kurvini sinovi Štampaj E-pošta
Teofil Pančić   
16.11.2009.

Šta je zapravo politika, u iole ozbiljnom smislu reči? Kako dolazi do toga da neko sa normalnim etičkim i ostalim standardima poželi da se “bavi politikom”? Politika je kurva, kaže malograđanska kvazimudrost, a sa kurvama pošten svet valjda ipak nema posla, makar i zato što to nije higijenski. Međutim, šta to tačno znači, to da je politika baš kurva, a ne, recimo, svetica? Ponajčešće to znači da ta definicija pretpostavlja da se ljudi bave politikom iz nepolitičkih razloga i motiva, to jest, da se njihovi pravi motivi, sakriveni iza puke fasade Lepih Reči, uglavnom svode na ličnu korist. Koliko god često bivalo u praksi potvrđivano, to je mišljenje upravo nepodnošljivo banalno i plitko. Zato ne iznenađuje da uglavnom služi tome da ljudi koji ne žele da se mešaju u ono-što-ih-se-ne-tiče, a to je sve što prevazilazi horizont sopstvene guzice, imaju pred sobom nekakvo tobože mudro opravdanje.

Pre neki dan je, u senci godišnjice pada Zida, obeležen još jedan Dan borbe protiv fašizma, pa se okolo naveliko fraziralo o antifašizmu, o kojem danas mnogi govore, a malo ko nešto ume i da kaže. Antifašizam postao je mantra jedne strane i srpske i mnogo šire politike, i crvena krpa za onu drugu stranu. Ali, antifašizam nije zanatsko razvijanje leve fraze kao kore za pitu na kojekakvim fensi simpozijumima, nego je rizična, tvrda i ponekad nehigijenska borba za ljudskost i Dobro. To jest, čista politika.

Zašto (mi) je to tako važno, i zašto baš ovih dana, sa jubilejom ili bez njega? Možda zato što sam, sasvim slučajno, naišao na nešto za čim sam valjda podsvesno već dugo tragao: takoreći savršenu definiciju toga kada i kako čovek postaje političko biće, u najboljem smislu reči. Dakle, reč ima Zdenko Svete, stari hrvatski partizanski veteran, svojevremeno ambasador SFRJ u Vatikanu. Reagujući na nedopustivo cinculiranje kardinala Bozanića i Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj oko Jasenovca, pa i oko prirode NDH, Svete će poželeti da objasni i sopstveni credo, pa će reći i ovo: “Moj politički život počeo je 25. kolovoza (avgusta, op. T. P.) 1941., na srušenome mostu u Slavonskom Brodu, kad sam gledao kolonu od nekoliko tisuća Srba koje su ustaše vodili na pontonski most. Ubili su bar 300-400 ljudi, čija su tijela otplovila niza Savu. Moj otac je bio HSS-ovac i predratni gradonačelnik Bosanskog Broda, i tog dana mi je rekao: ‘Moramo braniti ovaj narod, moramo braniti Srbe’. I tako sam sa 17 godina postao skojevac, odmah drugi dan nakon pokolja” (Slobodna Dalmacija, 31. 10. – 1. 11. 2009).

Ove su reči fascinantne, svaki put me podiđu trnci kada ih pročitam. A zašto je to tako? Rekao bih, zato što Svete pogađa u nešto arhetipsko, i zato što promašuje sve ostalo – to jest, ono što i treba promašiti. Šta je, naime, politika danas, šta je njena potka, kako joj se ljudi utiču, i kakvi su to ljudi uopšte? Na jednoj strani, politikom drmaju japiji – na zapadu na jedan način, ispeglani, na tranzicionom istoku na drugi, brutalniji i bljutaviji. Ko su japiji u politici? Bazično, ljudi bez uverenja; negovatelji sopstvene guzice na veliko. Kao uvek iznova iznošena alternativa svetu japija nude nam se politički fanatici: to su ljudi koji imaju samo uverenja, i ništa drugo. Pamet i obzire ponajmanje. I za ta uverenja spremni su da učine bilo šta, ne pitajući za cenu (koju najčešće plaćaju Drugi). I sasvim je svejedno čine li ono što čine u ime obećanog religijskog spasa, ili mesijanske ideološke utopije, ili Rase i Nacije, ili neke druge apstrakcije s zavidnim razornim potencijalom.

Ne valja kada se definicija političkog određuje po japijima, još je gore kada se određuje po fanaticima. Politički angažman, koji ne može da ne bude i etički angažman, jeste ono čime je počeo politički život Zdenka Svetea, dalekog 25. avgusta 1941: spoznaja zla i nepravde, koju konkretni ljudi čine drugim konkretnim ljudima, u vremenu i prostoru koji te se najviše tiču, i za čiji si izgled, živeći sada i ovde, suštinski odgovoran, i aktivna borba protiv njih. Prostije rečeno, politika u časnom smislu reči jeste svaka vremenu i mestu primerena borba protiv kurvinih sinova. Utoliko pre ukoliko kurvini sinovi pretenduju da su nekako “tvoji”. Nije, dakle, politika kurva, niti su oni sinovi politike: njih majka nije rodila, oni su ispali pravo iz guzice, i razmazali se svetom.

Dnevni unos (021),

Peščanik.net, 16.11.2009.

 
< Prethodno   Sledeće >
VELIČINA SLOVA: A | A | A

Autori

Autori Naslovna
Peščanik
Adam Curtis
Aida Ćorović
Alan Pejković
Alber Kami
Agneš Heler
Aleksandar Bošković
Aleksandar Hemon
Aleksandar Trifunović
Aleksandar Sekulović
Aleksandar Stević
Aleksej Kišjuhas
Alexander Kluge
Beležnica za emisiju
Barak Obama
Beton
Beqë Cufaj
Biljana Srbljanović
Biljana Stojković
Boban Stojanović
Bogdan Ivanišević
Bojan Bajić
Bora Ćosić
Boris Buden
Boris Popović
Boris Dežulović
Borka Pavićević
Charles Simic
Christine Brückner
Branislav Jakovljević
Danilo Kiš
Dejan Đokić
Dejan Ilić
Drago Kovačević
Dragoljub Todorović
Dimitrije Boarov
Dubravka Stojanović
Dubravka Ugrešić
Dušan Bogdanović
Džordž Orvel
Džozef E. Štiglic
Đerđ Konrad
Đorđo Agamben
Edin Begović
Emmanuel Lévinas
Enver Robelli
Erik Gordi
Filip Ejdus
Georges Snyders
Gianni Vattimo
Goran Miletić
Hana Arent
Hariz Halilović
Hermann Hesse
Herta Miler
Horhe Luis Borhes
Holm Zundhausen
Igor Mandić
Ildiko Erdei
Incest Trauma Centar
Ingeborg Bachmann
Isidora Sekulić
Ivan Đurić
Ivan Čolović
Ivan B. Janković
Ivan Janković
Ivan Kuzminović
Ivan Milenković
Ivan Jureta
Ivan Torov
Jan Buruma
Jelena Gall
Jelena Milić
Jovan Byford
Jedan autor - jedan tekst
Komentar
Kristofer Hičens
Latinka Perović
Lešek Kolakovski
Lev Rubinštejn
Ljubomir Živkov
Malise Ruthven
Marija Todorova
Marija Dukić
Mario Kopić
Marko Kostić
Marko Milanović
Marko Vidojković
Maurice Blanchot
Michael Moore
Mihail Riklin
Milan M. Ćirković
Milan Vukomanović
Milan Antonijević
Mile Lasić
Mileta Prodanović
Miljenko Dereta
Miloš Ćirić
Miloš Vasić
Milutin Petrović
Miodrag Stanisavljević
Mirko Đorđević
Mirko Kovač
Miroslav Prokopijević
Mitja Velikonja
Mirjana Miočinović
Miša Brkić
Mladen Dolar
Momčilo Đurđić
Muharem Bazdulj
Nadežda Milenković
Nedim Jahić
Nenad Dimitrijević
Nenad Prokić
Nenad Stefanov
Nikola Samardžić
Olga Manojlović Pintar
Olga Popović-Obradović
Olivera Milosavljević
Pavel Domonji
Pavle Rak
Pavle Krsmanović
Petar Luković
Peter Sloterdajk
Predrag Ž. Vajagić
Radmila Radić
Rastislav Dinić
Roberto Esposito
Sabrina P. Ramet
Semezdin Mehmedinović
Senad Pećanin
Slavoj Žižek
Slobodan Šnajder
Slobodan Pavlović
Sonja Biserko
Snježana Milivojević
Srđa Pavlović
Srđa Popović
Srđan Ćešić
Srđan Dvornik
Srđan Barišić
Sreten Ugričić
Stojan Cerović
Saša Gajin
Saša Ilić
Svetlana Lukić
Svetlana Slapšak
Svetislav Basara
Tamara Kaliterna
Tatjana Jovanović
Tatjana Tagirov
Teofil Pančić
Tekstovi slušalaca
Tibor Jona
Todor Kuljić
Tomaž Mastnak
Tomislav Longinović
Ugo Vlaisavljević
Umberto Galimberti
Vladimir Arsenijević
Vladimir Gligorov
Vladimir Ilić
Vladimir Todorić
Vladimir Pavićević
Vladimir Pištalo
Vladimir Džamić
Vladimir Milutinović
Vlada Milovanović
Vidan Hadži-Vidanović
Viktor Ivančić
Végel László
Vesna Pešić
Vesna Rakić-Vodinelić
Veton Surroi
Velimir Ćurgus Kazimir
Vojin Dimitrijević
Vojislav Pejović
Vuk Bošković
Zoran Đinđić
Zoran Ostojić
Zoran Ivošević
Žarko Korać
Žarko Paić
Žarko Puhovski
Žak Derida
Žan Bodrijar
Žanka Stojanović
Dhammapada
Letnja lektira 2009
Biblioteka XX vek
Zoran Stokić
Jan-Werner Müller
Cormac Ó Gráda