U jednom svom eseju Dubravka Ugrešić je u Ćopićevoj "Ježevoj kućici" prepoznala svojevrsnu prustovsku madlenu koja cijelom nizu generacija koje su prošle kroz osnovnu školu u socijalističkoj Jugoslaviji preko samo jedne ili dvije rime može vratiti okus djetinjstva. Ta je teza, naravno, tačna, ali ipak važi uglavnom za one kojima je književnost bila i ostala važna. Unutar te (ne prevelike) skupine, "Ježeva kućica" jednako je prepoznatljiva onima koji su osnovci bili pedesetih (kao Ugrešićka) kao i onima koji su te dobi bili sedamdesetih godina prošlog vijeka. Za nešto mlađe generacije, nezavisno od sklonosti ka književnosti, takvu prustovsko-madlensku ulogu obično imaju pojedini TV programi. Uostalom, u projektu koji je inicirala upravo (i) Dubravka Ugrešić, u "Leksikonu Yu mitologije", dakle, potenciraju se, između ostalog, upravo neke od amblemskih televizijskih emisija za djecu. Ko se ne sjeća Branka Kockice, Šta djeca znaju o zavičaju, Muzičkog tobogana, Nedjeljnog zabavnika, Kolariću-Paniću?

Posljednjih nedjelja, međutim, ja se ponajčešće sjetim jedne druge dječije emisije iz istog doba. Ona se zvala "Šta bi bilo kad bi bilo", a mnogi su je identificirali sa glavnim protagonistom - poštarom Acom. Pjesmica iz ove emisije je, i nakon više od dvadeset godina, barem za mene, nezaboravna: "Aca je uvek Aca /Odnapred i odnatraške/ Aca je uvek Aca/ Za strance i za naške/ Aca je nezamenjiv/ Kad nešto nizbrdo krene/ Njegova velika torba/ Primiće tebe i mene...". E sad, poštara Acu je glumio Mladen Andrejević kojeg su u posljednje vrijeme može vidjeti u filmovima poput "Kad porastem biću Kengur" ili "Sveti Georgije ubiva aždahu", no to nije razlog mojih sve češćih reminiscencija na njegovu poštarsku (glumačku) kreaciju. Emisiju o poštaru Acu onomad je, naime, malo ko zvao njezinim punim imenom jer je bila poznatija po skraćenici "ŠBB-KBB".

Unazad nekoliko mjeseci, prvi dio ove skraćenice iznova je frekventno prisutan u našoj javnosti. Istini za volju, u skladu sa e-mail vaktom, prvo je slovo izgubilo afrikatsku kvačicu pa je ŠBB postalo SBB. Ovdje, naravno, mislim na skraćenicu nove političke stranke "Savez za bolju budućnost BiH", na ono već prepoznatljivo SBB koje se svakodnevno ukazuje na stranicama Dnevnog avaza. Valjda je i najnaivnijima jasno da su SBB i Avaz jedno te isto pa bi se za nezvaničnu himnu nove partije komotno mogla kandidovati i varijacija na spominjanu pjesmicu: "Avaz je uvek Avaz /Odnapred i odnatraške/ Avaz je uvek Avaz/ Za strance i za naške/ Avaz je nezamenjiv/ Kad nešto nizbrdo krene/ Njegova velika torba/ Primiće tebe i mene...".

Jasno da recentno histerično prepoznavanje tobožnje islamofobije svugdje i svuda, a gdje se za mete u Avazu bira "i strance i naške", ima za svrhu stvaranje konteksta u kojem će što je moguće veći broj potencijalnih birača u SBB-u prepoznati jedini spas od američko-skandinavske zavjere protiv Bošnjaka. Priču o zavjeri treba plasirati svakodnevno, "odnapred i odnatraške", da bi se što šire i što čvršće primila. Po univerzalnom populističkom receptu, i Bošnjacima je, da bi se zavjeri uspješno suprotstavili, potreban neko "nezamenjiv", odnosno potrebna im je jaka ruka "kad nešto nizbrdo krene", a koja to ruka može biti bolja od one koja, kao, kreira javno mnijenje pa joj je u opisu posla da upozorava na nizbrdice i identificira one koji nas vode nizbrdo. O toj (jakoj) ruci visi torba u kojoj ima mjesta za sve...

Usprkos svemu, ozbiljna politička relevancija SBB-a ostat će (srećom!) u sferi ŠBB-KBB, odnosno u šta-bi-bilo-kad-bi-bilo univerzumu. Manevarski prostor na bošnjačkoj političkoj sceni je odveć skučen, a bajka o navodno ogromnoj biračkoj snazi apstinenata iz dosadašnjih izbornih ciklusa je analogna fantaziji o ekonomskom spašavanju države preko upumpavanja "milijardi iz slamarica" u finansijski sistem. Lijevo orijentirani birači u velikoj će većini ostati vjerni SDP-u, a oni s desnim preferencijama i dalje će se mahom opredjeljivati za SDA. Razočarani esdepeovci ići će ponajprije prema Našoj stranci, a razočarani esdeaovci će već tradicionalno birati Stranku za BiH. Prostora za SBB tu jednostavno - nema. Sve ovo, međutim, ne znači da SBB-ova kampanja nije opasna sama po sebi. Njezin je cilj radikalizacija biračkog tijela koje SBB doživljava kao svoje, što će reći - Bošnjaka, a takva je radikalizacija pogubna, iako njezine plodove, makar institucionalno, neće (politički) pobrati oni koji je pokreću.

Oslobođenje, 10.11.2009.