| Ko to kaže, ko se slaže? |
|
|
| Boris Dežulović | |
| 28.01.2010. | |
|
Napeto je ovih dana kao u kvizu "Tko želi biti milijunaš", natjecatelj Milorad Dodik došao je do posljednje prepreke, publika je bez daha, nervoza u zraku može se rezati nožem. Pitanje za milijun konvertibilnih maraka, majka svih pitanja, nije međutim - "Jeste li za to da Republika Srpska, kao suverena i samostalna država, koja garantuje kulturnu autonomiju i sva građanska prava Bošnjacima, Hrvatima i pripadnicima drugih nacionalnosti u RS, može stupiti u savez suverenih država s drugim državama?" Ne - umjesto toga, pitanje za milijun maraka glasi: "Kako će glasiti referendumsko pitanje?"
- Imam ja ideju za referendumsko pitanje - podigne odjednom sa stola svoju tešku glavu episkop zahumsko-hercegovački vladika Grigorije. - "Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala?" - Ne može, mora da bude na "da" ili "ne" . - E jebiga. Društvo opet utonulo u muk. Čuje se samo nervozno lupkanje nečije kemijske olovke o stol. - A baš mora sa "da" ili "ne"? - Mora. - Može li onda "Da li laže ko to kaže, Srbija je mala?" - Ne može. Episkop zahumsko-hercegovački vratio umornu glavu na stol, a dvoranom opet zavladala tišina. Samo ona kemijska olovka ritmički udara o stol i Dodikov mozak. - Ne razumijem, što ne može jednostavno: Jeste li za to da se Republika Srpska odcijepi od Bosne i Hercegovine? - pita najzad predsjednik Skupštine Igor Radojičić. - Ne može, to je previše lako - šeretski se smije ministar uprave Zoran Lipovac. - Zoki, ne zajebavaj - odsječno će Dodik. - Nije vrijeme za zajebanciju. - Ne, stvarno - upadne predsjednik Srpske Rajko Kuzmanović. - Što ne bi moglo "Jeste li ili niste za nezavisnu Srpsku"? Prosto, da ili ne? - Jebiga, ne može, pitao sam pravnike - odgovori umornim glasom Dodik. - Kao, nije u duhu Dejtona. - Jebo ih duh Dejtona - procijedi direktor televizije Dragan Davidović. - Ja. - Ne znam koje ste pravnike pitali, ali strogo pravno gledajući - upadne dekan banjalučkog Pravnog fakulteta Vitomir Popović - referendumsko pitanje "Slažete li se s odcjepljenjem Republike Srpske?" nije nužno u suprotnosti s Dejtonskim sporazumom i cjelovitom BiH. - Kako nije, jebo ga ti?! - iznenadi se šef. - To čak ni ja ne mogu da kažem. - Lijepo. Na listiću bi za zaokruživanje bile ponuđene opcije "Slažem se" i "Ne slažem se". Čisto tehnički, Dejtonski sporazum je pokriven odgovorom "Ne slažem se". - Dobro kaže profesor - razgalila se potpredsjednica Vlade Jasna Brkić. - Svaka mu ka' u Njegoša. - Čekaj, čekaj - prekine ih Dodik. - Ne bi valjda bio ponuđen i odgovor "Ne slažem se"?!? - Jebiga, šefe, mora. - Nisu meni tako objasnili koncept referenduma - popizdio je Dodik. - Po vama, znači, referendum teoretski može biti i neizglasan? - Pa... - bojažljivo će profesor Popović - teoretski, može. Konferencijska dvorana opet je utonula u gustu, ljepljivu tišinu. Svi su gledali u predsjednika Vlade, a ovaj je strijeljao očima i nešto nerazumljivo siktao sebi u bradu. - A odgovor... baš mora da bude "Slažem se" ili "Ne slažem se"? - iznenada opet podigne svoju tešku glavu vladika Grigorije. - Aha. - Može onda "Ko se slaže, ko ne slaže, Srbija je mala?" - Ne može! - Mora da bude Republika Srpska u pitanju, a ne Srbija - pojasni profesor Popović. - Shvatam. Znači, moglo bi... - Ne bi moglo! Pala episkopska glava natrag na stol i težak muk opet ispunio konferencijsku dvoranu u zgradi Vlade. Ministar poljoprivrede i šumarstva Radivoje Bratić zapiljio se u onog dvoglavog orla na zidu, sve se čini ministru da ptičurina vrti glavom, pa vrti i on za njom, ne bi li joj uhvatio pogled. - Stani malo - trgne se iznenada Milorad Dodik. - Rekao si treba da bude Republika Srpska u pitanju? - Naravno. - E pa ne može - pobjesni premijer. - Ne može Republiku Srpsku niko da dovede u pitanje! Srpska nije u pitanju!!! - Ali... - Ne dolazi u obzir! U dvorani opet muk. Kao u grobu. Zapravo, kao u masovnoj grobnici. Tek s vremena na vrijeme iznenada podigne glavu vladika Grigorije. - Ne može! - odgovore tada ostale glave uglas, a episkop zahumsko-hercegovački opet potone u duboku kontemplaciju. Trajalo to tako satima, domišljale umne glave kako da sastave referendumsko pitanje za nezavisnost Republike Srpske a da Republika Srpska ne bude u pitanju, sve dok se naposljetku nije javila visoka premijerova savjetnica Biljana Plavšić. - Sjetila sam se: treba u pitanju da bude Dejtonski sporazum. - Da dovedemo u pitanje Dejton? - Da, ali tako da ispadne da je nama Dejton neupitan. Pazi ovo: "Podržavate li Dejtonski sporazum?". Ha? Jednostavno. - Ne shvatam - zbunio se Dodik. - Kakve sad to veze ima? - Svakakve. To je trik pitanje. - To je šta? - Trik pitanje - razvezala se Biljana. - Ako narod podrži Dejtonski sporazum, to znači da podržava državnopravni okvir nezavisne Republike Srpske. Ako ne podrži, to znači da ne podržava cjelovitu BiH, i da je za nezavisnost Republike Srpske. Mi pobjeđujemo u svakom slučaju. - Jebote, stvarno - ote se zadivljeno Rajku Kuzmanoviću. - Ukratko, Dejton nije pod pitanjem, ali jeste. Dok nezavisnost Srpske ne dolazi u pitanje, ali dolazi u obzir. - Sjajno, bravo! - ustane Dodik od stola, pa bijesnim pogledom zaokruži stol. - Vidite kako se razmišlja? Zašto ja vas plaćam?!? - Jebiga, nisam znao da može pitanje o mirovnom sporazumu - branio se direktor televizije Dragan Davidović. - Šta, može mirovni sporazum? - trgnuo se iz meditacije episkop zahumsko-hercegovački. - Može?!? Mora! - Odlično. Može li onda pitanje "Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala"? - Ne može, rekli smo ti - podivljao je Dodik. - I gdje je tu uopšte mirovni sporazum?! - U ponuđenim odgovorima - odgovorio je vladika Grigorije. - "Nije mala", "Nije mala" i "Triput potpisala". Nezavisne novine, 27.01.2010. |
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|