| Kako se dolazi na Crnu listu? |
|
|
| Vesna Rakić-Vodinelić | |
| 06.03.2010. | |
|
Peščanik doživljam kao medij namenjen razmatranju i analizi opštih pojava, izazvanih konkretnim događajima. Opštu pojavu sačinjavanja tzv. crnih lista, u ovoj prilici (nerado) ilustrujem mojim slučajem, koji ne smatram naročito ozbiljnim. Slučajeve drugih, teže i opasnije, ne bih da upotrebim za ovakvu temu. Nedavno, krajem januara, zatražio je razgovor sa mnom jedan mladi kolega, čije ime neću pominjati, i saopštio mi da mu je "rečeno da mi prenese da sam stavljena na crnu listu". Razlog zbog kojeg sam, po njegovim rečima, na ovoj listi sastoji se u tome što sam javno, na jednom okruglom stolu, a pre i posle toga u napisima potpisanim punim imenom i prezimenom, u različitim javnim glasilima (naročito u Peščaniku) i u jednom stručnom časopisu, obelodanila i kritikovala način na koji je sproveden postupak reizbora sudija u Srbiji krajem 2009. godine, objašnjavajući kršenje procedure, kao i rđave rezultate do kojih se reizborom došlo. Nisam kolegu zapitala ko mu je kazao da mi prenese takvu jednu poruku.
Ako liste postoje i ako su crne, znam da uvršćivanje bilo koga na takvu listu predstavlja diskriminaciju, ugrožavanje dostojanstva i slobode ličnosti, te prava na slobodnu reč. Sama ova informacija ne bi me navela da temu pominjem na sajtu Peščanika, naročito zato što nisam primetila nikakva druga eventualna ugrožavanja – da me iko prisluškuje, prati ili tome slično (doduše, ne verujem da sam sposobna da tako nešto primetim). Ali lako je zapaziti da bilo ko, ko se javno supotstavi ičemu do čega ova vlast naročito drži, postaje predmet prljave medijske kampanje. Ni to me, samo po sebi, ne bi navelo na iznošenje mog slučaja, jer sam još u vreme Miloševićeve vlasti, a i potom bila javno čašćavana raznim pogrdnim nazivima. Međutim, budući da stojim na čelu jednog privatnog pravnog fakulteta, koji se teško i mukotrpno izborio za svoje ime i dobru reputaciju, osećam odgovornost prema toj instituciji i verujem da, ako ima ikakve istine u glasovima o stavljanju na crnu listu to može biti razlog za napad na istituciju samu. Već dugo sam uverena da je javnost najbolja, a često i jedina zaštita od kršenja i ugrožavanja ljudskih prava, pa zato obelodanjujem slučaj. Javnost ima pravo da se pita šta znači stavljanje na crne liste, ko je njihov "autor" i kakve su posledice. Smatram važnom javnu debatu o crnim listama, učesnicima u njihovom sačinjavanju i o akcijama prema licima koja su u nju uvršćena. Uzgred, ostajem pravnik i u svojoj stvari. Za razliku od crnolistaša. Slučaj sam prijavila Ombudsmanu za ljudska prava. Peščanik.net, 05.03.2010. |
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|