O tvrdnji američkog đenerala u penziji Johna Sheehana da je prisustvo homoseksualaca u holandskoj armiji jedan od razloga za genocid u Srebrenici već se dosta pisalo i pričalo. Pošteni đeneral je tu tvrdnju iznio pred Komitetom za oružane snage američkog Senata, koji razmatra mogućnost ukidanja tzv. "ne pitaj, ne pričaj" (don't ask, don't tell) pristupa homoseksualcima u američkoj vojsci.  "Ne pitaj, ne pričaj" je diskriminatorna politika koja je uvedena za Clintonovog vakta i koja od vojnika homoseksualaca zahtijeva da se poklope ušima i da nikako i ničim ne iskazuju svoju homoseksualnost, a zazuvrat će ih vojne vlasti ostaviti na miru.

Sve je to dovelo, po Sheehanu, do slabljenja borbene spremnosti evropskih vojnih jedinica. Kao primjer slabosti izazvane post-hladnoratovskom liberalizacijom, Sheehan je naveo holandski bataljon u Srebrenici, koji "nije imao dovoljno vojnika" (understrength) i "kojim je loše komandovano" (poorly led). Kad ga je senator Carl Levin, predsjedavajući senatskog Komiteta, pitao da li mu je neko od holandskih viših oficira rekao da je razlog za pokolj u Srebrenici bilo prisustvo homoseksualnih vojnika, đeneral Sheehan je izjavio da mu je bilo rečeno da je to "bio dio problema". Očigledna implikacija Sheehanove analize je to da u ponosnoj vojsci Republike šumske, pod heteroseksualnom komandom đenerala Mladića, nije bilo pedera.

Čovjek ne zna odakle da počne sa gađenjem.

Upotreba nepregledne srebreničke muke i nepojmljivog zločina kao monete u đeneralovom homofobičnom potkusurivanju izraz je apsolutnog nepoštovanja žrtava genocida. S tim je logički vezano i apsolutno nepoštovanje historije i jednostavnih, nama dobro znanih, činjenica, počevši od ove: kukavičluk i neodlučnost holadnskog bataljona bili su, što bi se reklo, dno ledenog brijega: niko nije htio da se previše petlja u bosanski kijamet, počevši od vrhuške Ujedinjenih nacija - nisu se ni đeneralov NATO ni domovina mu nešto trsili da zaustave ili prekinu ubijanje u Bosni. Taj institucionalni, hijerarhijski, globalni kukavičluk teško je objasniti prisustvom besramnih, ušima nepoklopljenih, homoseksualaca, osim ako đeneral ne misli da su homoseksualci uključeni u neku vrstu globalne zavjere čiji je cilj svakojaka liberalizacija i obezmuđivanje ratnika, na čelu sa američkim mudoborcima. Ali ono što najviše ukazuje na đeneralovu homofobičnu patologiju je to što on za Srebrenicu nije krivio homoseksualnost, nego "otvorenu homoseksualnost" (pri čemu je đeneral zamuckivao izgovarajući tu gnusnu frazu). Što će reći da bi sve bilo u redu da su se homoseksualci poklopili ušima i pravili se da su heteroseksualni ratnici. Đeneralov koncept vojske, čiji su stubovi, pretpostavljam, disciplina, lojalnost i hrabrost, zapravo se zasniva na institucionalizovanom, neodrživom sistemu laži - stubovi su potonuli u glib neodrživih heteroseksualnih fantazija u kojima homoseksualaca niti ima, niti ih je ikad bilo.

Mnogo veću odgovornost za zločine u Srebrenici i Bosni, kao i diljem vascijelog svijeta, uključujući i slobodarski Irak, snosi patološka heteroseksualnost koja se najčešće - a u ratu i isključivo - izražava i ostvaruje nasiljem. Istinski heteroseksualni ratnici ubijaju druge mužjake, čija je sama smrt dokaz mudne inferiornosti. Istinski heteroseksualni ratnici siluju žene, koje su ne samo inferiorne, nego su kao takve imovina onih drugih ratnika, što omogućava dodatnu potvrdu vlastite mužjačke superiornosti, vidljive i u kvalitetu "naših" žena. Veličina Arkana kao srpskog ratnika bila je direktno proporcionalna veličini Cecinih sisa - Cecina dužnost kao Srpkinje je bila da u sise patriotski natrpa što više može uvoznog silikona.

Ta patološka heteroseksualnost bila je gorivo u mladićevsko-karadžićevskoj genocidnoj mašini. Sistematsko silovanje bošnjačkih žena (koje su bošnjačke heteroseksualne glavešine manje-više zaboravile) bilo je u đeneralštabu zamišljeno i na terenu odrađeno kao izraz kolektivne i pojedinačne superiorne heteroseksualnosti. U đeneralskom heteroseksualnom diskursu simbolička veličina genitalija igra značajnu ulogu - klanje i silovanje su metodi kako obezmuđivanja onih drugih, tako i veličanja vlastitog nacionalnog kurca. U tom i takvom diskursu, homoseksualci su već obezmuđeni, vječiti slabići i lažovi čija ih je rodna sudbina zauvijek svrstala u seksualnu petu kolonu. U tom i takvom diskursu đeneral Mladić i đeneral Sheehan su braća po kurcu, heteroseksualci po majci, zbog čega je jasno zašto đeneral Sheehan nije za masakr u Srebrenici okrivio mužjačke trupe Republike šumske, svog srpskog burazera ili isključivo prisustvo otvorenih heteroseksualaca u Mladićevom zločinačkom komandnom sistemu. Teško se slabomudnom čovjeku ne prisjetiti komandanta holandskog bataljona, koji, vjerujem, nije homoseksualac i koji se sa Mladićem bratimio ispijajući rakiju, nesumnjivo naložen njegovom nadmoćnom heteroseksualnošću, dok su Srebreničani čekali da vide šta će im ovi s nabreklim mudima namisliti.

Povrh heterosrodstva sa Mladićem i inima, ono što je bilo jasno iz Sheehanovog bulažnjenja pred senatskim Komitetom je to da je Sheehana (koji se penzionisao 1997.) pregazilo vrijeme. On je mužjak iz prošlog, hladnoratnog stoljeća, što će reći da je pred njim uspješna budućnost puna palamuđenja po desničarskim tribinama. Sva je prilika da će senatski Komitet za oružane snage, čiji je predsjedavajući senator Levin, s pika odbacio đeneralove besmislice, preporučiti ukidanje "ne pitaj, ne pričaj" politike u američkoj armiji, što će Obama onda i uraditi. U vrlo bliskoj budućnosti, niko se više neće baviti prisustvom deklarisanih homoseksualaca u američkoj vojsci, kao što se niko više - osim sumanutih ultradesničara - ne bavi prisustvom deklarisanih žena, kojem su se onomad jednako energično odupirala Sheehanova mudobraća. Budući deklarisani homoljub i ženoljub, a i nikakav rodoljub, ja to ne mogu da dočekam.

Kao što ne mogu da dočekam ni da konačno dohaka najkurčevitiji srpski junak, đeneral Ratko Mladić, sjeme mu se heteroseksualno zatrlo.

BH Dani, 02.04.2010.